Trbuhom za kruhom!

31.03.2009., utorak


Pjesak i kisa
Vjerovali ili ne nakon 3 dana pjescane oluje od ponoci pada kisa. Pada kisa usred pustinje ko u Bangladesu. Posto je pustinjski pjesak slabo propusan jednom kad se namoci sad imamo vec par rjecica. Pola kampa ima 10 do 20 cm vode. Jadni Indijci nose prsluke za napuhavanje u sluaju da padnu u koju lokvu.

Najvise uzivaju Englezi i Skoti... svi imaju osmjehe od uha do uha...

Zboag jakih kisa u cijelom Omanu danas je proglasen neradni dan. Ceste su poplavljene, a letovi kasne.
Niko ne radi osim nas... Ako nista drugi barem nam nije vruce!!!

Sretno!
Pozdrav iz Omana!
- 05:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.03.2009., petak


Zasto je Europa tamo di je?
Dugo mi je trebalo da napisem ovaj post jer sam siguran da se mnogi nece sloziti s mojim razmisljanjima, ali svaka slicnost je istinita i provjerena po nekoliko puta.Kako sam proputovao veci dio Europe, manji dio Afrike, jos manji dio GCC-a te nesto Sjeverne Amerike.
Uvijek sam smatrao Hrvate jednim od najmarljiviih naroda na Zemlji. Mnogi ce sad reci da su Japanci bolji, ali puno je lakse nest napraviti ako vas ima bar 20 miljuna, no krenimo redom.


Afrika

Alzir

Prva zemlja Afrike u koju sam krocio iako je to trebala biti Angola, ali mi je put tamo otkazan na "check in" salteru kad me gospoda za salterom obavijestila da mi je karta otkazana. U Alziru sam proveo gotovo 3 godina s manjim prekidima. O drzavi nemam bas neko posebno misljenje, ali su me ljudi zato iznenadili. Alzir je ujedno bio i prva muslimanska zemlja u kojoj sam boravio.

BERBERI

Starosijedioci sjeverne Afrike kolko god ih pokusali asimilirati oni su uspjeli odrzati svoju kulturu i obicaje. Iako ih je ostalo mozda nekoliko miljuna prisutni su na svakom koraku. Iako Alzir nece priznati postoji diskriminacija prema Berberima.
Berberi su ljudi uvijek nasmijani, pricljivi i uvijek spremni pomoci ako mogu. San im je zaraditi neki novac da mogu otvoriti svoj mali biznis i biti svoj gospodar. U tom planu rade ko mali mravi. Iako im smjena prestaje nakon 12h rada mnogo puta ostajali su i puno duze. Cesto su znali preduhitriti moje zadatke i nikad im nije bilo nista tesko.
Nekoliko njih ostali su moji dobri prijatelji i da nam drzava nije takva cjepidlaka u dobivanju viza sigurno bi se vidali jos vise. Uspio sam upoznati Berbera smede kose, crvene brade i plavih ociju, ocito potomak vikinga.


ALZIRSKI ARAPI

Ukratko o njima. Uvijek naprave samo ono kaj se treba i nista vise. Strance gledaju s nekim cudnim pogledom pa sam uvijek imao osjecaj da me bas ne vole.Imaju veca prava i prednosti u odnosu na Berbere i Tuarege. Zato o njima samo tolko.

TUAREZI

Nisam imao prilike vidjeti ni jednog. Nemaju drzavu i za njih ne postoje granice. Jos uvijek zive nacinom na koji su zivjeli njihovi preci.



Gabon

Proveo sam samo par tjedana u prasumi Gabona, tako da mi je malo teze suditi o tim ljudima. Gabonci koje sam upoznao nisu skidali osmijeh s lica, ali nisu ni prestali pricati. Uvijek spremni za salu i zezanciju. Mogli ste osjetiti njihovu dobrotu u zraku za razliku od Nigerije ili Ekvatorijalne Gvineje gdje se napetost i mrznja mogla rezait nozem. Radili su zajedno s nama stranicima i pokusali nikad ne zaostajati.


Arapski poluotok

Iako sam nedavno stigao u ovo carstvo pijeska i nafte vec sad mogu donijeti zakljucke. Uspio sam proputovati samo dvije zemlje, ali i to mi je bilo dosta.

UAE

Emiracani

Iako su manjina u vlastitoj zemlji, sigurnom spadaju u top 5 najljeniih nacija na svijetu. Kad dodete u Dubai pokusajte pronaci jednog od njih da vozi taxi, da je policajac ili da radi bilo koji fizicki zahtjevni posao. Bilo kakav posao koji zahtjeva neku fizicku aktivnost prepusten je strancima, zapadnjacima ili Indijcima i Pakistancima. Odnos prema svima koji nisu Emiracani je zalostan. Smatraju vas nizom klasom, a u stvari ovise o svim strancima. Da nema stranaca Dubai bi jos uvijek bio jedno selo, a Emiracani pastiri i nomadi.
Dubai me kao grad nije odusevio. Kao da je neko stavio NY u pustinju i oduzeo mu 50% cesta. Ako ikad ovaj grad pogodi potres, sve ce se srusiti ko kula od karata.


Indijci i Pakistanci

Robovi ovog stoljeca. Svatko tko je bio u Dubai-u mogao je primjetiti tisuce tih jadnih ljudi koji rade sve moguce poslove za bijednu lovu. Iako je nekima bolje, mnogi zive u uvjetima koji nisu za ljude. Ponekad i 20 ljudi zivi u jednoj sobi s time da se izmjenjuju izmedu nocen i dnevne smjene.


OMAN

Omanci

Eh, oni su druga prica.Uvijek nasmijani i dobro raspolozeni. Drzava ih je zastitila kao sredozemnu medvjedicu. Ne mogu dobiti otkaz pa ih posao uopce ne dira. Ako bilo sto trebaju napraviti to je odna brzinom pusa golaca.
Dogodilo mi se da sam vec par puta jednostavno eksplodirao zbog njihovog odnosa prema poslu.
Kako bi pratili moj normalni hod oni moraju trcati za mnom, a za prelazak daljine od 50m treba im ni mnja ni vise 2 odmora.
Glavni cilj im je spavanje i caj ili kava. Ako treba spavati mogu po cijele dane u kratke odmore uz kavu ili caj.

Za sad toliko...
Pozdrav iz Omana!
Sretno!
- 04:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.02.2009., ponedjeljak


PARATA:palacinka ili pogaca? Koga briga...
Iako svako jutro pojedem po nekoliko tih palacinki/pogacica nikad ustvari nisam razmisljao o tome kako se pripremaju. Jednostavno nije bilo vremena niti znatizelje sto je zalosno jer volim kuhati.
Mislio sam da nema neke mudrosti u nacinu pripremanja tog jela. Jucer sam prvi put zavirio u kuhinju kako bi se uvjerio o nacinu pripremanja i sastojcima potrebnih za to jelo. Moram reci da sam ostao iznenaden jer postupak nije nimalo jednostavan, barem meni.
Za 6 osoba potrebno je:
- 10g soli
- 20g secera
- 50g mlijeka u prahu (moze i obicno tekuce onda je to oko 50ml)
- 500g glatko bijelo brasno (maida)
- 50ml ulja
- 1 jaje
- Voda po potrebi

Pa postupak otprilike izgleda ovako:
1. U posudu se doda casa vode (2dcl)+casa mlijeka (ako se koristi tekuce) i u njoj se otopi sol, secer. Doda se brasno, jaje i ulje te se sve dobro promijesa. U biti zamijesi se tijesto.
2. Tijesto je potrebno pripemiti barem 1h prije pecenja, premda je najbolje kad odstoji kroz noc pa onda lijepo omeksa.
3. Nakon sto smo izmjesali sastojke i zamijesili tijesto potrebno je napraviti kugle tijesta po zelji, obicno je to kolicina koja stane u jednu saku.Svaku kuglu potrebno je dobro premazati uljem.
4. Formirane kugle tijesta ostavimo da odstoje 45 minuta, zatim ih razvaljamo.
Razvaljaj i istuci
Razvaljano tijesto potrebno je rukama podici i njim udarati o stol. Doslovce mlatiti u kruznim pokretima. To se radi da palacinka dobije na zilavosti.
5. Nakon toga prerezemo tijesto na pola i formiramo oblike kao na slici.Znaci iz jedne kugle tijesta dobijemo dvije palacinke. Jednim prstom se uhvati jedan kraj tijesta i onda se samo namota okolo. Trebalo bi izgldati ovako:
Smotaj Ovako to izgleda prije pecenja...

6. Prije pripreme se tijesto razvalja s valjkom ili istuce rucno i stavi na vrucu, nauljenu plocu. Mislim da moze i na tavi.
Gotovo spremne...

7. Nakon pecenja palacinke naslazite na hrpu i istucite tako da radite kruzne pokrete suprotno od kazaljke sata. To se radi kako bi palacinke malo omeksale.
8. Jos tople PARATA palacinke posluzite s bilo cime. Uglavnom umjesto kruha. Ja ih jedem s Nutellom.
Dobar tek

Ako itko bude uspio napraviti ovo kaj sam sad ja opisal nek mi se javi.

Pozdrav iz Omana.

Sretno



- 03:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.02.2009., nedjelja


Osobni rekord...
Srusio sam jedan svoj osobni rekord. Iako nije velika stvar mene je lijepo iznenadila. Ponekad zna biti dosadno na poslu pa si vrijeme kratim ovakvim sitncama.

Novi rekord iznosi 23192 linije i samo 49MB, s time da je to samo prva polovica podataka. Sad samo sve posloziti, provjeriti i napraviti konacnu analizu i to do 5:30. Juppppiiiii, bit ce mi zabavna noc.

Photobucket

Photobucket


Pozdrav iz Omana.
Sretno!


- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2009., srijeda


Kroz jedno uho 'nutra, kroz drugo van!
Kao i svako jutro otkad sam u Omanu budim se u 5. Pojedem 3 indijske palacinke, oni ih zovu parata, sad dal se tocno tako pise nisam siguran; s Nutellom koju sam donio od doma. U 5:30 sam u uredu i radim kao lud samo da bi veliki sefovi u Muscatu i Dubai-u imali sve spremno kad se pojave u svojim uredima izmedu 7:30-8:30.

I taj dan, po nicemu poseban, zapoceo sam rutinom. Dosao u ured i krenuo pripremat izvjesca. Ovaj put sam imao nesto manje posla pa sam si cak dao truda da izbacim svo smece koje obicno saljem u ured. Sav sretan krenuo sam u obilazak polja.

Kao i obicno ocekivao sam pozive cim gospoda procitaju postu i popiju kavu. Tek sto sam usao u ured, krenuli su pozivi. Nazalost sa sobom imam 3 mobitela i samo dvije ruke, a bas taj dan zvonila su sva tri.

Javim se na prvi, kad s druge strane General Manager from Dubai, ni dobro jutro, vec je monolog krenuo ovako uz upotrebu puno fuckova i slicnih rjeci koje cu izbaciti:
"Zasto niste napravili kaj vam je receno? Kaj vam nije bilo jasno kad sam zadnji put bio u posjetu? Mislim jesmo mi sposobni to napraviti ili ne? Meni je vec svega dosta!
Ja sutim i slusam, mislim si dal je tip normalan. Ni krvi ni duzan napada me ko kakvog zlocinca. Konacno on prestane vikati i ja krenem objasnjavati:" Kako bi napravili ovo sto trazite potrebno je prekinuti barem 3 operacije, a to necete?! Ako prekinem operaciju 1, postoji mogucnost da zbog toga izgubimo citav niz alatki u busotini."
On i dalje suti, a ja mu dajem podatke jedan za drugim.
Nakon mog djela on mi veli:" Kolega zao mi je. Uopce nisam razmisljao o tome." I tad poklopi.

Druga dva mobitela zvonila su non-stop. Javim se na jedan od njih, kad s druge strane superintendent iz Muscata. Scenario se ponovio i opet ja izlazim ko pobjednik, ali sad mi je vec dosta. Treci mobitel prestaane zvoniti, ocito da je prijasnji sef obavjestio tipa da je sve sredeno.

Tad pogledam mailove koje sve vise pocinjem mrziti jer mi oduzimaju puno vremena koje mogu korisnije potrositi. Nije lako odgovoriti na 50-100 mailova dnevno.
Prodem okom preko mailova i vidim svugdje isti naziv. Procitam jedan, kad tamo optuzbe da ima skrivam informacije u izvjescima. Procitam drugi, treci i svugdje isto.

Sav ljut prepravim report i posaljem svima nazad svo smece koje se nakupljalo u svako reportu iz mjeseca u mjesec.

Jos sam satima bio nervozan kako ljudi mogu biti nesposobni. Mala promjena na bolje unese takav kaos i srdzbu.

Natavno da sam posle dobio mailove isprike. Mozda je zbog vremena, padala je kisa u pustinji.

Sretno!

Pozdrav iz Omana!

- 09:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.01.2009., subota


Da mi je biti nogometas...
Prosli tjedan u Omanu se odigravao nogometni kup zemalja perzijskog zaljeva ili Gulf Coast Countries CUP.Turnir ne predstavalja neki veliki doagadaj u svijetu, ali za GCC zemlje to je kao mali rat. Jacina ovog turnira je na razini kakvog turnira u Tupkovcu ili kojem drugom malom hrvatskom mjestu.
Turnir se odigravao par dana I malo pomalo do finala dosle dvije momcadi- Oman i Saudijska Arabija. Prvi put otkad postoji kup Oman je usao u finale. Nemoguce je opisati s kakvom nervozom i uzbudenjem se cekalo na finale. Na moju srecu utakmicu nisam gledao. Oman je pobijedio na jedanaesterce i osvojio kup i jos k tome prvi put u povijesti pobijedio KSA u nogometu.
Razlog zasto pisem ovo je sljedeci. Nakon pobjede, veliki, najveci sultan Qaboos (suvereni vladar Omana) proglasava sljedeci dan neradnim. Nek narod proslavi ovo veliko dostignuce. Necu ni razmisljati sto bi bilo da su osvojili naslov svjetskih prvaka. Pa nek onda neko veli da nogomet nije najvaznija stvar na svijetu. Ja sam mislio da smo mi malo previse doma i kako imamo previse praznika, ali ovo je presmjesno. Mozda ako nasi rukometasi osvoje naslov proglasimo par neradnih dana.
Nakon pobjede svaki igrac dobio je na dar od sultana 100 000 OMR (oko 1 600 000kn), vilu vrijednosti 250 000 OMR i auto po zelji. S takvom nagradom mogao bi lijepo u mirovinu odmah danas.
Mislim da sam totalno promasio profesiju.

- 07:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.01.2009., četvrtak


PLIN
Stvarno me dugo nije bilo, ali nije da nisam imal o cemu pisati vec jednostavno nisam mogao naci motivaciju. Ponekad se osjecam kao kakav stari auto koji treba pogurnuti kako bi krenuo. Mislim da sam vec zapoceo neko post s „Stvarno me dugo nije bilo...“, ali nema veze. Evo repriza.
Puno toga dogodilo se u ovih mjeseci, poslovno i osobno, ali o tome nekom drugom prilikom.
Procitaol sam da je plin konacno dosao u lijepu nasu i da sad konacno ljudima nije zima/hladno. Opet se moze hodati u kratkim rukavima kroz shoping centre. Zivjeli Rusi, a jos vise Ukrajinci. Sad smo se valjda izvukli, ali kak bude druge godine. Mislim, ove godine svi na more u Ukrajinu, pa moramo im uzvratiti za ovu dobru gestu.
Kako vec gotovo 4 godine izbivam van HR, tako sam i ostao van svega kaj se tice energetskih pitanja,ali jos uvijek uspijevam tati dici tlak. Znam onoliko kolko procitam u novinama i kolko cujem sa strane, meni dosta da donesem neke zakljucke. Ali ipak kao pravi Hrvat i ja imam rjesenje za plin.
Nek se zeleni ne uvrijede, ali stvarno su mi poceli ici na zivce. U svakom projektu koji nam moze kolko tolko dici ekonomiju oni uvijek vide katastrofu. Prvo je pocelo s projektom DruzbeAdria, o tome bolje da ne pisem, jer sam se tolko posvadao sa zelenima da sam umalo dobiol infarkt, a jedna me zena umalo osamarila. Kako neko moze jos uvijek mahati glavom i biti protiv necega ako mu se predlozi po nekoliko rjesenja. Ako toliko toga znaju i uvijek pametuju nek onda oni zaposle tih nekoliko stotina tisuca koji nemaju posla. Bahhhh...samo mi je opet muka.
Kako se ova kriza zahuktala tako je opet poceo biti aktualan famozni LNG. I sad opet ni vrit ni mimo. Jedni vele jedno drugi vele drugo pa ko je u pravu. Mislim ako ti netko nudi tehnologiju, plin i pomoc onda moras biti lud ako to ne prihvatis. Mjesto se odavno zna pa kaj se onda ceka. Kad se jednom napravi terminal Rusija moze zatvoriti ventile kad hoce. Ili mi jednostavno ne volimo Arape, nego su nam drazi Talijani, Njemci i ostali vlasnici Hrvatske.
Pa ljudi moji Qatar je najveci izvoznik LNG-a u svijetu, posjeduju najbolju tehnolgiju i iskustvo. Qatar ima 8 ako ne i vise LNG terminala, a sad su i oni poceli s gradnjom otoka palmi. U Qataru se niko ne buni protiv LNG-a, a ako malo prosurfate o Qataru vidjet cete kolko nedirnute prirode jos ima. Da ne govorimo o Spanjolskoj koja je puno jaca turistcki i gospodarski od HR. Ako neko pogleda malo vijesti nigdje se ne pise o ekonomskoj krizi u Dubai-u ili Dohi ili Ryadu ili Muscatu. Tamo se radi i dalje. LNG terminal zaposlio bi stotine ljudi u samom terminalu, a kolko jos okolo. Utjecaj na okolis je minimalan jer tankeri koji prevoze taj plin su najsuvremeniji strojevi danasnjice.
Jel znate da ima i LPG i jos hrpa L nesto G-eva. A da probamo s njima ako nam se ne svida LNG?
Pozdrav iz Omana!(ovdje ima plina)

- 03:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.06.2008., nedjelja


Na prekretnici...
Kako je moguce da jedna kompanija upropasti tri busaca tornja u jednom danu. E pa moguce je samo ako ta kompanij dolazi iz nama susjedne drzave. Takvu Micky Mouse kompaniju nisam vidio do Alzira, ali cak i sad me mogu iznenaditi.
Posto smo u stanju cekanj proteklih nekoliko dana i budemo jos nekoliko poceo sam gledati fimove.Inace kad radim ne preferiram filmove jer traju predugo. Preferiram serije kojih ima vise i traju krace, pa tijekom ono malo slobodnog vremena mogu pogledati jednu ili dvije epizode.

Zasto pisem ovaj post?
Tijekom poslijepodneva temperatura se popela na 63degC. Kako sam pri samom kraju rotacije nije mi se dalo raditi nista pametno. U rukama mi se nasao DVD s naslovom "Click" (Adam Sandler).
Svatko tko ima priliku nek pogleda film. Barem meni film mi je dao puno toga za razmisljanje.

Vec nekoliko tjedana borim s odlukom da dam otkaz u kompaniji u kojoj radim. Razlozi su mnogostruki, pocevsi od pritiska da postanem menager, preko mog neslaganj s politikom firme pa do toga da mi sve vise nedostaje cura. Mozda starim, ali oko ostanem di jesam postoji velika sansa da cu postnem samo jos jedan u nizu...
Iako mi je posao vazan, nije mi najvaznija stvar na svijetu. Volim izazov posla, stres koji ga okruzuje, putovanja i raditi s razlicitim ljudima, ali svoju curu volim vise.

Kako se priblizva odlazak kuci tako me preuzima romanticno raspolozenje. Kako hocu doma!!!

Jos kad sam dobio ovaj link na mail:
http://www.youtube.com/watch?v=DUy4CrlEtvA

Na kraju nije bas nesto, ali ionako mi ovaj blog sluzi za mjesto gdje mogu napisati bilo kaj.

Sretno!
Pozdrav iz Alzira!
- 20:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.03.2008., utorak


Nakon dugo vremena...
Puno je vremena proslo od mojeg zadnjeg posta. Nisam pisao jer stvarno nije bilo vremena.
Dozivio sam jednu ruznu epizodu radeci za kinesku kompaniju. Nakon toga doma na godisnji i sad sam opet u Alziru. Trenutno provodim dane na jednoj busotini u vlasnistvu spanjolske kompanije.

Ovaj put necu nastaviti s ruskom epizodom nego s opisom kineske epizode.
Nikad nisam bio rasist, ali nakon 10 dana okruzen Kinezima, svrstao sam Kinu na broj 1 najgorih drzava. Nacin na koji se ponasaju prema ljudima i prema svemu sto nije kinesko je zastrasujuci.

Iako su jos od prosle godine kruzile price o stravi i uzasu koji nas ceka kod Kineza, nitko bas nije vjerovao trac pricama. Posao ko i svaki drugi. Priprema, skupljanje opreme, papira i ljudi. Na kraju je ispalo da na taj posao salju "Dream Team". Ekipu sastavljenu od stranaca iz cijelog svijeta s pregrst iskustva.
Hm, nesto je trulo u zraku jer nikad bas nikad sefovi ne salju takve timove.

Photobucket
CNPC Dream Team
Od lijeva na desno: S.G. (Hrvatska), Anis (Tunis), Doss (Kazakstan), Roger N."Big Boss" (Norveska), Che Yi (Kina), Hasanin (Pakistan), Nizar (Tunis), Hani (Tunis), Darwing (Venezuela)
Ostala ekipa vec je bila kod Kinezima.

Put je protekao u mirnoj voznji. Prvi put da smo na posao isli automobilima. Kinezima je bilo preskupo izravnati par dina i napraviti aerodrom.
Dolaskom na busotinu jos uvijek je vladalo dobro raspolozenje, iako nam se toranj nije svidao.
Photobucket

Nakon par dana, pocela je nocna mora. Kao u zoni sumraka soba se pocela smanjivati, a miljarde muha opsjedale sve prozore i vrata. Hrana je bila uzasna. Kad dobite juhu u zdjeli, a unutra plivacki miting Sjeverne Sahare. Bas je pocelo finale.

Photobucket

Nasa mala soba. Cetiri covjeka u sobi, osam ljudi na jedan WC i tus."Velikom sefu" mrak je pao na oci cim je legaou svoj krevet.

Photobucket

No to nije bilo sve. Cim se zakoracilo u kupaonicu, imalo se sta za vidjeti.

Photobucket
Mjesto za umivanje, pranje zubi i jos kojesta.

Photobucket
Pod nas svagdasnji. Cist ko suza...

Photobucket
Ono crno u kutu je samo djelic ekipa koja je bila svakog dana s nama.

Photobucket
Hm.... bez komentara.

Kako je jedino sredstvo rjesavanja bio bojni otrov iz Alzirsko-Francuskog rata, svaki dan jedna je osoba bila zaduzena da pocisti muhe iz soba i kupaonice.

Photobucket
Sef u akciji!!!
Photobucket
Sef u akciji 2....

Photobucket
Zavrsni napad...

Kako nije bilo normalne praonice rublja, nego smo vecinu stvari morali prati rucno, obicno je za perilicu rublja sluzio umivaonik, a za susenje soba.
Cak i ljudi iz visoko razvijenih zemalja u takvim situacijama nauce nesto novo.

Photobucket

Photobucket

Jedina svjetla tocka bila je nasa kabina s telefonom i internet vezom. Iako to nije dugo trajalo. Ubrzo je posao otkazan i mi smo ostali bez veze. Oprema je otisla dalje, a ljudi su ostali cekati vojnu pratnju. Citava 3 dana zatvoreni u sobi 3x3. Jedina hrana bile su zitarice, voda i 0.5l vodke.
Photobucket

Ako netko treba natjecatelje za koji show mi se javljamo.

Pozdrav iz Alzira!

Sretno!
- 09:43 - Komentari (13) - Isprintaj - #

29.01.2008., utorak


Na putu za Sibir..
Kad je avion uzletio u Moskvi je jos uvijek bio mrak. Avion pun ko sipak. Do mene sjedi tip i hladno mi se smjeska. Nas prvi kontakt nije dobro poceo, a ja nisam imao pojma ko je. Mozda je cak i moj novi sef. Ubrzo se tip opustio, izuo cipele, otkopcao kosulju, zafrknuo rukave, ispuhao nos i navalio na alkohol. U 30 min uspio je popiti barem 5 limenki piva i par vodki. Na kraju se jos podrignuo.
Ja sam samo pokusavao zaspati sto prije i prezivjeti let.

Kad sam se probudio i pogledao kroz prozor, vani je bio dan. Sunce je visoko sjalo. Slucajno sam pogledao na drugu stranu i vidio da je na toj strani mrkli mrak. Mislio sam da sanjam. S jedne strane dan, a s druge noc. Kako je pilot kasnije objasnio, desetak minuta letjeli smo na granici dana i noci. Ubrzo nakon toga stjuard nas je obavijestio da cemo uskoro sletjeti.

Bio je to tocno na moj rodendan, pocetak kolovoza, jos uvijek ljeto. Moja prtljaga puna ljetnih stvari, nesto malo u slucaju ako zahladi.

Photobucket

Photobucket

Kad smo sletjeli vani je sjalo sunce, sve zeleno i svjeze. Pridem vratima kad ono sok. Vani hladno, da hladnije nije moglo biti, citavih 6 stupnjeva. Okrenem se na peti, pogledam tipa iza mene i pocnem prekopavati po torbi za toplijom odjecom. Niko mi nije rekao da ce usred kolovoza biti 6 stupnjeva. Nako sto sam nasao nesto toplije odjece izasao sam u van i stupio na asfalt. Vani nas je cekao autobus, vjerojatno proizveden tijekom WWII, a nasa prtljaga bila je ubacivana u smetlarski kamion modificiran za prijevoz prtljage. Nedaj Boze da imas nesto stakleno unutra.

Sjedio sam u predvorju i cekao na prtljagu. Uspio sam prebrojiti svoju prtljagu. Izasao sam iz glavne zgrade i dozivio deja vu. Stojim i gledam uokolo, ocekujuci da mi neko pristupi i ponudi prevoz. Svako putnik imao je organiziran auto ili kombi. Parkiraliste se lagano praznilo, a ja sam jos uvijek stajao.
Ubrzo mi pristupi ko drugi nego moj stari poznanik i ponudi mi prevoz do baze.

Photobucket

Nastavak slijedi...

Pozdrav iz Alzira!
Sretno

- 10:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #